Više od police: Nova čitalačka kultura u Crnoj Gori

Ako je svijet već prešao na digitalno čitanje, zašto bi crnogorska knjiga ostala na polici?

Bez marketinga i bez uljepšavanja: digitalna knjiga nije „budućnost“. Ona je već sada jedan od normalnih načina čitanja. Problem u Crnoj Gori nije tehnologija, nego navika, tržište i percepcija. Sve i da hoću ne mogu prodavati priču o budućnosti. Govorim o elektronskoj knjizi u EPUB formatu, o nečem što postoji već 20 godina kao zvanični globalni standard digitalnog izdavaštva — samo Crna Gora još nije u potpunosti prihvatila tu činjenicu. Dok se kod nas još uvijek često posmatra kao alternativa štampanoj knjizi, čitanje elektronskih knjiga je u svijetu jedan od standardnih načina pristupa literaturi i dio je čitalačke kulture.

Zašto e-knjiga u EPUB formatu uopšte treba Crnoj Gori?

Probox – MontenegroEbook ne pokušava da zamijeni štampanu knjigu. Ona već ima svoje mjesto, kao i knjige u PDF formatu. Pokušavamo da uklonimo razlog zbog kojeg neko ko želi da pročita crnogorsku knjigu ne može do nje da dođe.

Crnoj Gori digitalna knjiga treba zato što je naše tržište malo, rasuto i geografski ograničeno, dok je čitalac danas potpuno suprotan — može biti bilo gdje. Zamisli da živiš u Podgorici. Ili Berlinu. Ili New Yorku. Želiš da pročitaš knjigu crnogorskog autora? Nekada je put do te knjige bio jednostavan samo ako se knjiga nalazi u knjižari, biblioteci ili na tvojoj polici. Danas to više ne mora biti tako. Knjiga vam može biti na dohvat ruke u sekundi. Na telefonu, tabletu i računaru.

PROBOX-MontenegroEbook nastaje iz jednostavne ideje: crnogorska knjiga treba da bude prisutna tamo gdje su njeni čitaoci, jer čitalac više ne živi samo na jednoj adresi. A ne bi trebalo ni knjiga.

Digitalna knjiga u EPUB formatu omogućava nešto što papirna knjiga ne može tako lako: globalni domet. Autor iz Crne Gore može napisati odličnu knjigu, ali ako se ona nalazi samo u nekoliko knjižara u Podgorici, Baru ili Nikšiću, njen potencijalni čitalac u Budvi, Beogradu, Sarajevu, Berlinu, Torontu ili Melburnu praktično nema isti pristup. Digitalni format tu uklanja jednu ogromnu prepreku: udaljenost.

Postoji i važniji razlog.

Crna Gora ima problem sa malim tržištem. Za izdavača je teško štampati velike količine knjiga kada ne zna koliko će ih biti prodato. Za autora je teško doći do publike. Za čitaoca je teško pronaći neke naslove. Za dijasporu je još teže.

Digitalna knjiga ne rješava sve to. Ali dramatično smanjuje trošak i komplikaciju distribucije. I još nešto, možda najvažnije: ne treba praviti rat između papira i ekrana. Ljudi će i dalje kupovati papirne knjige. I treba. Digitalna knjiga ne mora da zamijeni papirnu. Ona treba da riješi ono što papirna knjiga ne može uvijek: da knjiga bude na raspolaganju odmah, svima i bilo gdje.

Postoji još jedan problem zanimljiviji od elektronske knjige.

Ne razumijem zašto uopšte raspravljamo o tome da li čovjek može čitati knjigu na ekranu.

Ljudi ne primjećuju. Tokom dana pročitaju više članaka na portalima, a govore da ne mogu čitati knjigu na ekranu. To je predubjeđenje. Nije zapravo problem u tome što ljudi „ne mogu da čitaju knjigu na ekranu“. Oni to već rade — samo ne doživljavaju ono što čitaju na ekranu kao čitanje. Pročitaju deset članaka, komentare, vijesti, dokumente, poruke, objave… možda provedu sat vremena čitajući tekst. Ali kada im kažeš „evo ti knjiga na ekranu“, odjednom se pojavi mentalna barijera: „Ja ne mogu čitati knjigu na telefonu.“ To je naučena predstava o tome šta knjiga jeste.

Kažete da ne možete čitati knjigu na telefonu. A koliko ste teksta danas pročitali na telefonu?

Pročitali ste vijesti. Pročitali ste nekoliko članaka. Pročitali ste poruke. Pročitali ste komentare. Možda ste pročitali i nešto što vas je zadržalo desetak minuta.

Dakle, nije problem u tome što ne možete čitati na ekranu. Problem je što ste navikli da knjigu zamišljate na papiru, a knjiga nije samo papir, već sadržaj, ideja, priča i znanje.

Papir je samo jedan od načina da dođemo do knjige, dok je ekran drugi. Nije problem ekran. Problem je predrasuda prema knjizi na ekranu jer mi još uvijek pokušavamo da je definišemo kroz predmet — papir, korice, policu — umjesto kroz ono što ona jeste. Riječ „knjiga“ aktivira potpuno drugačiju predstavu. Ona treba da ima korice, da miriše na papir, po mogućnosti na lignin i vanilu – onaj prepoznatljivi, topli i slatkasti miris, da se lista, da stoji na polici, i naravno da se pokloni. Sve je to legitimno. Ali, činjenica da isti čovjek može satima čitati tekst na telefonu pokazuje da fizička nemogućnost nije stvarni problem.

Meni je to fascinantno. Mislim da je dio našeg problema što smo knjigu pretvorili u predmet, umjesto da je posmatramo kao sadržaj.

Realno, nije najveći problem to što neko u Crnoj Gori više voli papir. Neka voli. Problem je što zbog te navike crnogorska knjiga ostaje mnogo manje vidljiva i teže prohodna do publike nego što bi mogla biti. Digitalno izdanje ne rješava sve. Ali omogućava da knjiga ne nestane zato što je nestao posljednji primjerak iz knjižare.

Zato kroz PROBOX – MontenegroEbook treba stvoriti mogućnost da crnogorska knjiga bude pristupačna bez obzira na to gdje se njen čitalac nalazi.

Treba da prihvatimo činjenicu da crnogorska književnost više ne mora imati granice, policu, tiraž i fizičku distribuciju da bi došla do čitaoca.

Jedan autor iz Crne Gore može imati čitaoca u Podgorici, Sarajevu, Beogradu, Frankfurtu, New Yorku ili Sydneyju — bez ijedne kutije knjiga koja putuje preko granice.

To nije mala stvar.

Ispričajte svoju priču!   

Gordana