Istorijski ratni roman  Boka kotorska 19. vijeka. Ratno bojište i mjesto pobjede narodnog protesta u odbrani viševjekovnih privilegija nad mnogo nadmoćnijim carskim trupama Austro-Ugarske koje nijesu mogle da pokore šaku ustanika ni nakon tri kaznene ekspedicije na Risansko zaleđe Boke. U velikom toku opštih zbivanja Bokeljskog ustanka niz isprepletenih ljudskih sudbina, introspekcija, duševnih drama u dirljivim tragedijama, u kojima i sile prirode svojim životnim dahom elemenata na simboličan način prikazuju borbu dobra i zla među ljudima i u njihovim samom biću.

Inspirisan istinitim događajem o zaboravljenom junaštvu Bokelja protiv višestruko nadmoćnije vojne sile Dunavske monarhije u Bokeljskom ustanku iz 19. vijeka, debitantski roman Gordane Simonović „Krv i zakletva” govori da ne postoji objektivna istina — samo ljudsko iskustvo, i da najbolja istorija i najbolje priče nijesu o istorijskim ličnostima, nego o anonimnim ljudima i njihovoj kontradiktornoj istini, o golemim iskušenjima i preprekama koje se čine nepremostive, o onome kako je njima bilo, u onoj mjeri u kojoj ljudska mašta može da zamisli, a prednost toga je što je to istinito i relevantno, i dan- danas.

O djelu: Istorijski ratni roman "Krv i zakletva" namjenjen je angažovanom čitaocu. Onom koji se ne boji oporih, direktnih riječi i teških istina. Čitaocu kojeg ne zanima samo istorijsko već i etičko pitanje. Ovaj roman ne pamti se po fabuli, već po snažno oslikanim dialozima i umjetnički prikazanim neprijatnim scenama. Nije li samo ta činjenica neprikosnoveni dokaz o snazi izraza? Spoljašnji oblik djela određen je po mnogo čemu društveno-kulturološkim elementima sredine u kojoj je ponikao, što je razumljivo ako se zna da je baziran na istinitom istorijskom događaju. Svakako, ne smijemo zaboraviti da je roman fikcija i da kao takav ne smije biti prosijavan isključivo kroz sito istinitosti. Radnja romana mogla bi se podvesti pod jednu imeniteljsku riječ- borba. A borba je po riječima autorke stvaranje novog, a čin stvaranja svakako je umjetnost. Čista umjetnost života.

by A. Ferri on January 17, 2021

Politički eseji Knjiga „Crnogorski feniks“ predstavlja snažno artikulisano političko, intelektualno, etičko i književno djelo, utemeljeno na sveobuhvatnom proučavanju crnogorskog slučaja, kulturne autonomije i izazova savremenih hibridnih režima. Eseji kombinuju analitičku preciznost sa kulturnim i istorijskim refleksijama, nudeći trajne uvide u spojeve politike, kulture i crnogorskog identiteta, i svjedoče o trajnoj relevantnosti crnogorskog iskustva u širem kontekstu evropske misli.

Ovo izdanje omogućava da kompleksna politička, kulturna i identitetska pitanja savremene Crne Gore budu dostupna međunarodnoj akademskoj i kulturnoj javnosti.

O djelu: Malo je tko, ako je itko, u naše doba tako riješeno, gotovo sudbinski vezao svoj intelektualni i književni put, svoj životni izbor, sa sudbinom svoje zemlje, kao što to čini Milorad Popović sa Crnom Gorom. Lovćenski feniks je u tom pogledu snažno i jasno artikuliran intelektualno-etički i književni dokument. Ali u tome ima jedan moment čija se važnost i vrijednost ne može dovoljno naglasiti. Popovićevu argumentu za Crnu Goru - tu „slamku među vihorove“ koja je sva samo od jezika i stiha i sna, a u isti mah velika historijska činjenica, danas ponovo jedanput s neizvjesnom političkom i identitetnom sudbinom – jest dakle tom argumentu izvor u emocionalnom odnosu (početnom „romantičarskom zanosu“ kako ga sam autor naziva). Ali on svoj argument promišlja i utemeljuje na produbljenom i široko zasnovanom studiju „slučaja“ Crne Gore kroz ustrajan rad, stjecanje svih relevantnih znanja i dugotrajno zrenje, svjestan pogubnih zamki nekritičnosti, nereflektiranosti, provincijalizma, zadrtoga nacionalizma i plitkoga patriotizma (usput rečeno: tipičnoga za sve mâlē ili malo manje màle države eksjugoslavenske i narode u njima).

Facit: lovćenski feniks lijepa je i uznosita pjesnička figura. A kakvom će sudbinom slijepa satrapkinja-historija darivati ili udariti Crnu Goru i crnogorstvo u njoj, kao jednu od najčudesnijih antropoloških formacija duge balkansko-mediteranske povijesti, ne možemo znati. Ali već sada pouzdano svjedočimo, da je ta formacija i znalački i proživljeno osvijetljena i rekreirana, te trajno pohranjena u Lovćenskom feniksu i drugim Popovićevim knjigama. 

Ivan Lovrenović

CETINJSKI ANTIBARBARUS  Uz knjigu eseja Milorada Popovića Lovćenski feniks